Citronka - najpopularnija sorta krušaka u Turskoj
Uvijek sam volio zemlje sa suhim ljetima i blagim zimama. Najviše zbog toga što,
uprkos nedostatku vode, nemaju većih problema da obezbjede ovu dragocjenu
tečnost. Izrael je u najtežoj poziciji ali dobro gura, dok je u Turskoj bolja
situacija sa padavinama.
Posjetio sam zasad
krušaka, u blizini grada Korkutelija, 100 kilometara od Antalije. Eto, i Turci proizvode kruške. I to poprilično - oko 400.000 tona godišnje. Kod Turaka,
kada govorimo o kruškama, najviše je zastupljena sorta Citronka, ne baš
popularna sorta kod nas.
Vole je jer se bere od 25.09-15.11. kada kod njih zna da
padne snijeg (kod nas ga još malo neće biti ni tada).
Na četiri hektara
prosječan rod je od 30-35 tona po hektaru što mi je bilo čudno jer je riječ o
organskoj proizvodnji. Prinos je skoro isti kao i u konvencionalnoj proizvodnji.
Zimska rezidba se ne primjenjuje, zbog toplijeg vremena, a sa istom počinju u
maju.
Kažu
da stabla tretiraju samo tri puta godišnje, bakrom i sumporom. Protiv Psile, tj.kruškine buve, bore se sumpornim
preparatima. Interesantno je da nemaju savijača. Zbog viših temperatura problemi sa čađavom krastavošću svedeni su na
minimum, a za to je najviše zaslužno frezanje kompletnog voćnjaka, koje se radi
početkom novembra i kada opadne sav list. Tako se uništavaju prezimljujuće
spore patogena.
Najviše
muke pričinjava im, kao u Izraelu, Erwinia amylovora – bakteriozna plamenjača.
I nju uništavaju sumporom. Olakšavajuća okolnost je stalni povjetarac koji donekle
spriječava razvoj bolesti a primjenjuju podzemno navodnjavanje iz akumulacija u
kojima se voda nakuplja tokom zime i proljeća.
Inače, u Turskoj se godišnje proizvodi oko 400.000 tona krušaka. Bujrum!
Comments
Post a Comment