Sadnja paradajza i krastavca na otvorenom

Ledeni sveci s pravom nose takvo ime. Opet su narodna vjerovanja bila tačna jer se vjeruje da bi povrće trebalo saditi na otvorenom poslije ledenih svetaca koji obuhvataju period od 11.05.-15.05.

Proizvođači koji su to uradili prije rizikuju da se rasad smrzne ili da sporije napreduje zbog nižih temperatura, naročito izraženih u jutarnjim časovima.

Paradajz i krastavac su toploljubive vrste i osjetljive su na niže temperature. Već na dva stepena iznad nule nastaju problemi i može da dođe do polijeganja rasada.

Parcelu na kojoj će se saditi paradajz i krastavac najbolje je uzorati tokom zime, isfrezati na proljeće, ako treba i dva puta, da bi zemlja bila što sitnija kako bi korijen mogao nesmetano da se razvija. Dubina rupa je od 20 – 30 centimetara. Na dno se stave šaka ili dvije stajnjaka. Ko želi može da stavi i NPK đubrivo sa stajnjakom, sve se pokrije zemljom da ne dođe do kontakta korijenovih žilica sa đubrivom.

Rasad se u kontejneru sat, dva prije sadnje pokvasi vodom da ne bi došlo do oštećenja korijena, potopi u kantu vode u kojoj su dva, tri dana potopljeni maslačak i hajdučka trava ( zbog dezinfekcije i jačanja korijena ). Na dva do tri mjesta skalpelom se zasiječe korijen kako bi podstakli grananje nakon sadnje, jer su dlačice bile uvijene u kontejneru i u pravcu su stabla.

Nakon stavljanja na sadno mjesto rasad se zagrne zemljom i ponovo se zalije vodom kako bi se smanjio šok koji biljka pretrpi prilikom vađenja iz kontejnera i sadnje na stalno mjesto.

Nemojte da se iznenadite ako poslije sadnje rasad “klone“ jer je to posljedica šoka koji biljka doživi prilikom sadnje jer većina proizvođača sadi po sunčanom vremenu, a rasad se čuva na hladnijem mjestu, u podrumu ili vani, u hladu. Uz redovno zalijevanje ujutro i predveče i ako padne dosta kiše koja će natopiti zemlju, biljke će se oporaviti nakon nekoliko dana.

Razmak sadnje za paradajz je od 70 centimetara između redova i 35 centimetara u redu, između biljaka, a mogu se koristiti i razmaci 60x60, 70x50, 80x40.

Kod krastavca razmak je 80 do 100 centimetara između redova i 30 do 50 centimetara u redu. Kod obe biljke važno je da svako stablo ima dovoljno svjetlosti i prostora za rast jer u suprotnom lakše dolazi do razvoja bolesti. Na zemlju se može staviti i folija kako bi se spriječio rast korova mada je bolja opcija malč sistem, odnosno, stavljanje sijena jer se i tako više čuva vlaga, plodovi se ne prljaju, a manje je i zagrijavanje zemljišta u odnosu na korišćenje folije.

U početku rasta biljke bi trebalo da se zalijevaju đubrivima koja sadrže azot, da bi se podstakao rast, a pred cvjetanje i oplodnju, smanjuje se njihova upotreba, a dodaju đubriva koja sadrže bor, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum, mangan.

Kalijum i kalcijum naročito su važni u rastu i pred sazrijevanje plodova jer se tako spriječava truljenje plodova, naročito na vrhu. Sličnu prihranu zahtjeva i krastavac.

Važno je i napomenuti da prilikom zalijevanja tokom i poslije sadnje pazite na temperaturu vode. Ne smije biti hladna voda da biljke ne bi doživjele stres. Najbolje bi bilo da se voda namijenjena za zalijevanje ostavi na suncu dva do tri časa i da, po mogućnosti, bude izvorska, ne hlorisana iz seoskog ili gradskog vodovoda. Prilikom zalijevanja obratite pažnju da zalijevate zemlju oko biljaka, ne po listu, ujutro ili predveče, kako bi se smanjila mogućnost razvoja bolesti. Paradajz j edovoljno zalijevati jednom do dva puta sedmično, a krastavac svaki drugi dan.