Bauk bolest jabuka - čađava krastavost.

Nema bolesti koja u savremenom voćarstvu traži više znanja, energije i prije svega, novca, od čađave krastavosti, čiji je prouzrokovač gljivica Venturia inequalis. U zavisnosti od godine, tj. da li je kišna ili vlažna, voćari stabla protiv ove gljivice tretiraju od 12 pa čak 25 tretmana. U nekim slabo razvijenim voćarskim zemljama i više. Zna se koje su to zemlje. Došlo se do toga da je krastavost bauk bolest. Sve ostalo nije važno ali plod jabuke mora da bude čist jer tako kupci žele. Mislim da su upravo kupci zatrovani posredstvom medija o neophodnosti čistoće jabuka, ali takva je najštetnija, jer je mnogo puta prskana pesticidima. O profitu kompanija koje ih proizvode, da ne pišem. Jeste, ima efekta i na ekonomiju zemalja, na zaposlenost stanovništva, prihode države, ali priroda trpi.

Osnovno pitanje je da li treba toliko prskanja protiv krastavosti? Bolest napada i autohtone sorte, ne samo komercijalne. Ima i komercijalnih sorti koje su otporne na Venturiu ali nisu popularne kod stanovništva, iako po ukusu i kvalitetu plodova ne zaostaju mnogo za osjetljivijim kao što su npr. Gala, Greni, Breburn, Zlatni Delišes, Ajdared...

Simptomi čađave krastavosti na listu jabuke

Simptomi su poznati. Blijedo zelene, ovalne, pjege koje kasnije potamne. Pojavljuju se na listu, kasnije i na plodu koji, od jačeg napada, pukne prije berbe. Ako zahvati peteljku nema spasa plodu i nikakva prskanja poslije ne mogu pomoći.

Dolazimo do toga da li mali voćari treba da tretiraju stabla fungicidima protiv Venturie? Mislim da ne jer jabuke koriste za sopstvene potrebe. Zašto bi morala biti čista, a nezdrava, umjesto više ili manje prljava, a zdrava?   

Ako baš žele da imaju, ako ne skroz čistu, onda manje prljavu jabuku, možda je rješenje u tome da se tretmani obavljaju ponekad. Drugim riječima, prskanjem preparatima koji su bezbjedni za životnu okolinu i zdravlje ljudi. Fungicidi koji se koriste protiv Venturie, kontaktni ili sistemični, nisu bezbjedni za ljude, vodu, travu za ispašu stoke. Pčele ih unose u košnice pa je pitanje i da li je med zdravstveno ispravan. U Japanu sam vidio da jedan voćar pet do šest puta godišnje jabuku tretira sirćetom od riže ili kukuruza. I prilično mu dobro ide takva zaštita.

Koje su metode borbe i sredstva koja bi mogla da se koriste u zaštiti od ove ekonomski najznačajnije bolesti jabuka? U prvoj godini nakon sadnje stabla jabuka ne treba prskati fungicidima. Neka steknu otpornost, da ne budu kao bolesnici kojima se daju lijekovi za sve i svašta. Dovoljno je da se stabla tretiraju koprivom, gavezom, preslicom, bujadi, maslačkom, hajdučkom travom i ostalim biljkama a da se, u jesen i proljeće, primjene bakar i kreč, da ne bi došlo do pucanja kore stabla, uslijed česte smjene niskih i visokih temperatura.

Sumpor se takođe može dodati jer suzbija pepelnicu jabuka. Zatim se stablo treba, u nekoliko navrata, jačati tretmanima sa vodom u kojoj je bila otopina korpive, gaveza, poljske preslice, maslačka, djeteline, paprati i sl. Potrebno je što više ojačati biljku i pripremiti je za stresove.

Rastopljena kaolinska glina

Kada se očekuje konkretniji rod, od treće godine, pomaže čista, medicinska, soda bikarbona, 20 grama na 10 litara vode uz dodatak jedne litre domaćeg, nikako kupovnog, mlijeka, uz dodatak par kapi jestivog ulja, da depozit ostane na listu, tj. da ga kiša može teže saprati sa površine. Isti recept idealan je za zaštitu povrća od plamenjače, pepelnice i bakterioza jer mlijeko i soda snižavaju površinski ph lista i stabla i ne dolazi do razvoja patogena. I kaolinska glina se pokazala kao dobar fungicid, ne samo insekticid. Štiti jabuku od čađave krastavosti jer, ako je list pokriven glinom, spora kada padne na list ne može da se razvije, odnosno, probije u list. 

Problem je naravno česta kiša što iziskuje češće tretmane jer su i glina i prije nje navedena sredstva kontaktna sredstva. Zato je potrebna dobra prskalica sa diznama koje će da pokriju cijelo stablo. Krečni sumpor, 0.5 dl na 10 litara vode u ljeto, ali ne pri nižim temperaturama, idealne su oko 20 stepeni. U proljeće, prije otvaranja pupa, dovoljna su 2 litre/10 litara vode.

Takođe je dobra poljska preslica jer sadrži silicijum koji stvara prevlaku na površini lista pa spora gljivice teže prodire u epidermis lista. Kao kurativno sredstvo koje može da vrati infekciju dobar je kalijum bikarbonat, tj. prašak za pecivo koji, prema tvrdnjama nekih stručnjaka, spriječava i pojavu mrežavosti na Zlatnom delišesu. Pomaže i jedna flašica od 100 ml kalijum permanganata iz humane apoteke. Doza je 10-15 mililitara na 100 litara vode. On je dobar dezinficijens ali se mora biti oprezan s njim jer nagriza kožu.

Još jači je hidrogen peroksid koji se pokazao kao dobar u borbi protiv fitoftore malina. U SAD se sve više dokazuje njegovo dobro dejstvo na cvjetanje, oplodnju, čuvanje i ukus plodova. Najbolji je 30% peroksid koji se može nabaviti u humanim apotekama, a doza je 2 litre/200-300 litara vode. Ne treba ga miješati sa ostalim sredstvima, a da bi efekat bio bolji, dodaje se supena kašika ulja na 100 litara vode da bi se tečnost bolje zalijepila na list. Efekat peroksida je poznat. Ima dodatni atom kiseonika koji oksidira na suncu, eksplodira te tako nagriza i uništava štetočine i gljivice. Samo, pošto je jak, treba dobro paziti da ne dođe u kontakt sa očima i kožom.

Sirće je takođe efikasno u dozama od 1 litra na 10 litara vode jer „prži“ gljivice. Ko koristi 1000 litara vode po hektaru na prskanje takva zaštita izađe mu skupa ali nije mnogo skuplja u odnosu na hemijska sredstva. Nekada je i jeftinija.

Patogen čađave krastavosti prezimljava u opalom lišću i plodovima. Zato je od izuzetne važnosti da se poslije berbe i opadanja plodova prikupi lišće i plodovi i da se iznesu iz voćnjaka. Nakon toga trebalo bi uraditi tretman stabala bakrom ili hidrogen peroksidom, a sa zaštitom u narednoj godini, trebalo bi da se krene već od marta jer su zime blaže, a proljeće stiže ranije. Već u fazi mišjih ušiju, ako se ne tretira stablo u fazi mirovanja pupa, može doći do zaraze jer vlažno i toplo vrijeme budi askospore na tlu, ispuštaju se spore koje, nošene vjetrom, ostvaruju zarazu.

Još jedna od metoda borbe je ljetnja rezidba koja omogućuje prozračnu krošnju. Gusta krošnja, mnogo spojenih listova i isprepletenih grana, idealni su za razvoj bolesti koja najviše napada voćke od aprila do kraja prve trećine juna. I kasnije napada ali manje, međutim, ako je ljeto pred berbu kišno, sekundarna infekcija će takođe da ošteti plodove. I u tom slučaju neće biti prve klase i više cijene. Zato je posljednjih godina prskanja potrebno obavljati skoro do pred samu berbu da bi se zaštitili od ove bolesti.

Dakle, ko neće da koristi hemiju dovoljno je da tretira stabla jednom sedmično, ako nisu jake kiše. Opet mu to dođe na nekih 15-20 tretmana ali je zato plod zdrav. Ako se prežive prve, primarne infekcije, uspjeh je skoro siguran. U svijetu postoji sve više sredstava koji se baziraju na snabdjevanju biljaka neophodnih makro i mikro elementima te ostalim hranjivima koji ih jednostavno jačaju pa ne mogu ili teško mogu da obole od bolesti ili napada štetočina. Takva sredstva su još relativno skupa za naše uslove, a najviše se koriste u povrtarstvu ili proizvodnji malina. Takođe su organska i ne ostavljaju štetne rezidue za ljude i okolinu. Npr. Timorex, Sublic, Ekstrasol, Neemazal, itd. Mislim da je budućnost zaštite jabuka u tome ali je ona, na našim prostorima, još daleko. Kao da neko nastoji da maksimalno iskoristi fungicide prisutne na tržištu.