Da li je uzgoj aronije isplativ ili je to bila velika zabluda?
Na pisanje ovog teksta podstaklo me je što me svako malo neko od drugara ili kolega pita da li mogu da mu pomognem u prodaji aronija. Bilo da je riječ o plodu, soku, osušenoj za čaj ili slično. Ono što mi uvijek teško pada jeste činjenica da jednostavno - ne mogu.
Sadnja ovog
voća je, po meni, bila jedna velika zabluda u koju su
"upali" mnogi proizvođači prevareni obećanjima o brzoj zaradi i
enormnom bogaćenju. Najteže je reći nekome da se ne može prodati jer,
jednostavno, nije to tražena vrsta.
Bila je u početku, prije desetak godina. Sada - nije. Čast izuzecima, ali
malo je onih koji mogu da žive od uzgoja ove voćke.
Dobra medijska promocija
Sjećam se
dobro prije desetak godina, dosta poznanika počelo je da sadi aroniju. Neki i po nekoliko
hektara. To je, kako se pričalo, vrsta koja će da rađa redovno, cijena je
pet evra po kilogramu minimalno, a litra soka kreće se i do 35 evra.
"Šta ti znaš, to je najzdravija biljka na planeti, podiže imunitet,
liječi dijabetes, dobra protiv bakterija i virusa..." i slično.
Jednostavno, u vezi
sa svim tim imao sam osjećaj da nešto nije u redu jer, kada većina nešto voli
ili želi - tu nisu čista posla. Na kraju, mislio sam, ako je riječ o sibirskoj borovnici, imamo i mi
našu domaću. Na brdima i plantažama. Godinama se uzgaja.
Drastično smanjena sadnja i cijena
Inače, od 2012. do
2015. godine u Republici Srpskoj podignuto je oko 30 hektara novih zasada
aronije, a borovnice samo pet. U 2016. godini, samo jedan i po dulum
bio je zasađen. U Federaciji BiH trend sadnje ove vrste bio je nešto veći nego u RS.
I šta se na kraju desilo? U 95% slučajeva proizvođači aroniju prerađuju u sokove ili džemove. Najviše sokove. Poneko je i suši za čaj. Najveći problem je to što se cijena ploda, nakon godinu dvije od vrhunca sadnje srozala sa 10 KM, na jednu marku, po kilogramu! Neki je i danas pokušavaju prodati za više od te cijene, ali rijetko uspijevaju u tome.
Jednostavno,
aronija je bila zabluda. Neki bi rekli i prevara! Kao sa činčilama, lješnicima
sa tartufima, puževima, masovnim
podizanjem zasada malina i slično.
Spora berba i korovi
Da se vratim još
malo problemima u njenoj proizvodnji. Niko od rasadničara,
uvoznika sadnica, stručnjaka (ako ih je neko i pitao za savjet)
proizvođačima nije objasnio teškoće u berbi, naročito kada se formira grm
nakon tri ili četiri godine. Na velikoj površini nema šanse da se brzo ubere
grm sa 15-tak plodova po grozdu, koji raste u širinu i u visinu više od dva
metra. Istina je, plod se može zadržati i desetak dana na grani kada zri i dugo
se može držati u hladnjači ili zamrznuti kao malina u tunelima, na -18
C°, ali takav plod nema kupaca.
Još jedan problem
je u čupanju korova oko grmova. Aronija zahtijeva đubrenje stajnjakom i navodnjavanje. Ali, to podstiče rast
korovskih vrsta. Na jedan hektar voćnjaka počupati ili pokositi korove i
travu, u minimalno tri navrata godišnje, nije lako. Posljednjih godina naišao
sam na mnogo zasada koji su napušteni. Plodovi se ostavljaju na granama, a
trava se ne kosi.
Samo je navodnjavanje potrebno
Da se razumijemo, ona jeste zdrava. I sam je imam, dvadesetak grmova, ali svake godine muku mučim da ih oberem. Dobra je i za krvnu sliku. Sok je zdrav, čaj takođe, a još bolja je kada se pomiješa sa medom. Odlije se pola tegle meda, dodaju zamrznuti plodovi, koji otapanjem vode podižu nivo meda u tegli. Razrijede ga, ali plivajući u medu daju odličan ukus smjesi koja je manje gorka.
Otporna je na mraz, bolesti, insekte, ptice, rutavu bubu koja jede cvijet voćaka. Koliko god da ima rutave bube na cvjetovima aronije ispada da njen napad dobro dođe jer, donekle, smanji broj plodića. Ali, opet ih ima previše na grmu. Ako neko kaže da je treba prskati hemijom ili nekim drugim sredstvima znajte da nema pojma ni o aroniji ni o voćarstvu. Rezali je ili ne, ona će da rodi. Problem je što se širi u svim pravcima ako se ne oreže. Jedina radnja koja je zaista potrebna za ovaj uzgoj jeste navodnjavanje, u slučaju dugotrajnog sušnog perioda jer će plodovi, ako imaju dovoljno vode, biti krupniji i manje gorki.
Izgubila bitku sa borovnicom
Možda i borovnica,
koja se sve više uzgaja i sadi u cijeloj BiH, bude zabluda kao aronija, ali ova
voćna vrsta godinama ima prolaz na svjetskom tržištu. Takođe ima i dobru cijenu i, što je najvažnije,
potražnju koja neprekidno raste. I zdravo je voće. Kao i aronija, sve je to u
"pet deka".
U našoj zemlji mnogo zasada aronije je napušteno. Koliko vidim, u priči sa proizvođačima, oni shvataju da su se/ih prevarili. I jedino što im ostaje jer žao im je da krče zasade, jeste pravljenje prerađevina od nje. Najviše prave sok ili čaj. Sok se i prodaje, ali po cijeni od 10 do 15 KM, rijetko višoj. Ima malo proizvođača koji su stekli stalne kupce i želim im svu sreću da nastave s tim. Ipak, o prodaji svježeg ploda voćari skoro da i ne razmišljaju jer je potražnja, a i prodaja slaba. Konkurenciju čini domaća ili uvozna borovnica koja, iako je skuplja, definitivno ima bolji ukus, a time i prolaz na tržištu.
Pazite šta uzgajate !
Na kraju, aronija
nije ono što su ljudi mislili o njoj, u smislu profita. Ona je upozorenje svima
koji žele da gaje godži bobice, sibirski limun, kamčatku i ostalo voće i povrće
iz raznih krajeva svijeta koje, jednostavno rečeno, nije za naše podneblje. Ne
samo u smislu klimatskih prilika koje
im doduše sve više odgovaraju već, zbog toga što narodi sa naših područja
uporno žele da se bave nečim što će im, uz malo rada, donijeti veliki profit. A
to je nemoguće. Jedan od primjera za to je i aronija.
Comments
Post a Comment